Krenem od toga šta tačno kuham i koliko pare očekujem. Ako je cilj krčkanje i zadržavanje toplote, tražim poklopac koji dobro nalegne, ali ipak ima kontrolu ventilacije. Ako je cilj brzo reduciranje, biram poklopac s pouzdanim ispustom pare ili mogućnošću blagog odškrinjavanja.
Prvi korak mi je provjera standardnih veličina na loncu ili tavi: promjer ruba mjerim na vrhu, ne na dnu. Poklopac mora sjedati na isti nominalni promjer (npr. 20, 24, 28 cm), bez ljuljanja. Ako je rub valovit ili vrlo tanak, testiram naleganje u radnji ili odmah po isporuci na suho.
Zatim procijenim mehanizam ventilacije pare na poklopcu. Otvor ili ventil treba da pušta paru postepeno, jer nagli izboj često povuče kapljice i napravi prskanje. Kad radim s gustim umacima, više mi odgovara mali, stabilan ispust nego velika rupa bez kontrole.
Kod rukovanja se držim pravila: poklopac dižem od sebe i pod uglom, da para ne ide u lice i ruke. Ako treba provjeriti jelo, prvo ga malo odškrinem da para izađe, pa tek onda potpuno podignem. Dršku poklopca hvatam suhom krpom ili rukavicom ako je topla, jer kondenz može skliznuti i napraviti nezgodan zahvat.
Materijal poklopca biram prema načinu rada. Stakleni mi daje kontrolu bez stalnog dizanja, ali traži pažljivije pranje i provjeru ivice da nema napuknuća. Metalni je izdržljiviji za intenzivnu upotrebu, ali pazim da rub bude dovoljno gladak da ne grebe premaz na posuđu.
Ako posuđe ide u rernu, provjerim oznake za temperaturu i tip ručke na poklopcu. Neki poklopci su kompatibilni samo do određene temperature ili nisu predviđeni za pećnicu, pa to ne preskačem. U praksi mi je najbezbolnije imati poklopce sa ručkama koje ne omekšavaju i koje se mogu sigurno uhvatiti rukavicama.
Da spriječim prskanje, prilagodim i tehniku: smanjim vatru čim sadržaj počne snažno ključati. Poklopac koristim kao regulator, ne kao branu, pa ostavim minimalan razmak ili koristim ventil da ne dođe do „pumpanja“ pare. Kod prženja s masnoćom radije koristim poklopac s kontrolisanom ventilacijom nego potpuno zatvoren.
Održavanje poklopaca radim odmah nakon hlađenja, jer se masnoća i kamenac tada lakše skidaju. Ventile i male otvore čistim četkicom ili čačkalicom od drveta kako se ne bi začepili i kasnije pravili neočekivano izbacivanje pare. Gumene ili silikonske prstenove, ako postoje, redovno pregledam i perem odvojeno da bi poklopac zadržao dobro naleganje.
Kod setova posuđa s poklopcima provjerim da li su poklopci međusobno zamjenjivi i koliko je pokriven raspon promjera. Set je koristan ako standardizuje veličine i smanji broj „lutajućih“ poklopaca u kuhinji. Ipak, ako često kombinujem tave i lonce različitih brendova, nekad je sigurnije uzeti nekoliko univerzalnih poklopaca u ključnim dimenzijama.
Za skladištenje biram rješenje koje čuva rub i ventilaciju. Poklopce slažem uspravno u stalak ili ih odvajam krpicom/podmetačem da se ne grebu i da se staklo ne udara. Ako ih stavljam na posuđe, pazim da budu suhi i da ventil ostane čist, jer vlaga u zatvorenom prostoru pravi mirise i naslage.